Češki imigranti svoju su ljubav prema amaterskom kazalištu donijeli u svoju novu domovinu.

U Zagrebu je započeo s Češkim kazalištem J. V. Friča 1874., au Krajanu je prva češka kazališna predstava izvedena 1890. u Lipovcima. Kazališta su se uglavnom izvodila u selima i prije osnivanja sunarodnjačkih udruga.

U očuvanju češkog jezika i jačanju domoljubnih osjećaja odlučujuću su ulogu imali dobrovoljni nastupi.

Volontiranje je bilo osnovna djelatnost većine iseljeničkih udruga, a ulaznina je pridonijela, primjerice, radu iseljeničkih škola ili izgradnji domova udruga. Tridesetih godina prošlog stoljeća osnovana je lokalna Matrica kazališnih volontera, integrirana u Matricu čehoslovačkog kazališta u Pragu, organizirana su kazališna natjecanja, tečajevi i seminari.

Zagrebački sunarodnjaci gostuju 1933. na III. Jiráské Hronov. Sjedište ima bogatu garderobu i knjižnicu, a ne zaboravlja ni kazalište lutaka. Na repertoaru su Tyl, Jirásek, Jaroslav Kvapil, Gabriela Preissová, braća Mrštík, Karel Čapek i drugi autori. Češko kazalište izvode i vatrogasci, sportska omladina itd.
Svjetski rat prekinuo je razvoj iseljeničkog kazališta u doba njegova procvata; no nastavio se igrati u borbenim postrojbama. Pedesetih godina 20. stoljeća seosko je kazalište dosegnulo predratnu razinu. Krizu 70-ih godina 20. stoljeća riješio je novoosnovani Kazališni savjet Saveza (20. veljače 1981.) revizijom i promicanjem kazališne knjižnice (1500 svezaka), održavanjem seminara, priređivanjem predstava (od 1989.), kontaktima s češkim stručnjacima ( Vladimir Dědek). Rezultat je sudjelovanje kazališnih umjetnika iz iseljeništva na nacionalnim predstavama u Hrvatskoj i Češkoj.

Limena glazba u zemlji ima sličnu sudbinu.

Prvi su navodno 1886. osnovali glazbenici iz Maléa i Velké Zdence. Prije Prvog svjetskog rata Brestov, Mezurac, Dežanovec, Dolní Střežany, Dolní Kovačice, Hrubečné Pole, Lipovec i druga iseljenička naselja imala su svoj iseljenički sastav. Bile su limene glazbe ne samo za propovijedi, nego i vatrogasne, sokolske itd. Također I. gl. brigada Jana Žižke iz Trocnova imala je svoju vojnu limenu glazbu. Poslije rata ističu se limene glazbe iz Hercegovine, Daruvara i Zdenaca, a sedamdesetih godina 20. stoljeća, kada počinje raditi za Čehoslov. sindikat glazbenih pedagoga, pridružuju im se i drugi – Ivanovo Selo, Dolany, Mezurac, Brestov, Kaptol, Dežanovec, Lipovec, Dol. Strežany i Končenice. Nakon prve parade limene glazbe 22. svibnja 1982. u Velké Zdenice (3 glazbene skupine), slijede druge – Ivanovo Selo, Dolní Střežany (6 glazbenih sastava) i Brestov. Članovi benda šalju se na seminare i osigurana je pomoć stručnjaka (Miroslav Císař). Domaće limene glazbe koncertiraju ne samo u Hrvatskoj, već iu Češkoj. Češke narodne pjesme i plesovi počeli su se organizirano uvježbavati, uvijek oko žetve. Već 1925. daruvarski entuzijasti (Josef Knytl) pobuđuju u okolnim selima zanimanje za češku narodnu kulturu i nošnje. Prema uputama iz Češke uvježbavali su narodne plesove, pjesme i druge izvedbe (slično sokolskim).

Izvorna seoska pjesma, manje ples, neslužbeno je živjela u narodu, što dokazuju etnografska istraživanja 1960-ih godina i sakupljački rad M. Císařa. Lokalne plesne skupine obično djeluju samo sporadično, uvježbavajući tradicionalni repertoar za žetvene festivale i druge događaje (Daruvarská ili Lipovlanská okupljanja). Kulturno vijeće organizira smotre pjevanja (16. prosinca 1972. Hercegovina) i smotre folklora (22. veljače 1975. Daruvar). Kvalitativna promjena dogodila se sredinom 1970-ih zahvaljujući profesionalnom doprinosu čeških koreografkinja Lenke Homolove i Eve Zetove, a kasnije i Míle Brtník i Maruške Bušove. Značajno je osvježen repertoar, počela se pridavati pozornost nošnjama i glazbenoj pratnji, a ansambli su počeli dosljedno djelovati.

Danas su KUD-ovi gotovo u svim sunarodnjačkim udrugama; najuspješniji od njih sudjeluju na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, svečanostima u Đakovu, Vinkovcima, Valpovu, Međunarodnoj smotri sunarodnjaka u Pragu, nekada u Detvi iu Rožnovu pod Radhoštěm, itd.